Kosmaj – spomen kosturnica na Belom Kamenu
Spomen kosturnica na Belom kamenu Geografska širina: 44.4766667° Geografska dužina: 20.5769444°
Došo švaba sve do Ralje, a od Ralje nikud dalje
Na pomalo skrivenom vrhu Kosmaja nalazi se mala, skromna, spomen kosturnica. Njena veličina ne odgovara herojskom delu onih koji tu počivaju, ali je napravljena od dugotrajnog kamena sa namerom da odoleva zubu vremena i u narodu čuva sećanje na boj na Kosmaju – po mnogima odlučujućem i prelomnom za Kolubarsku bitku.
Druga Poćorekova ofanziva počela je u kasnu jesen 1914. g. Pripremana je mnogo temeljitije i opreznije, pa je davala rezultate. Srpska vojska se hrabro branila, ali je ipak morala da se povlači. Beograd je i pored velike borbe pao, ali nova linija odbrane uspostavljena je na Kosmaju, a jedinicama Komande odbrane grada Beograda i pridodatom Timočkom divizijom rukovodio je Gvozdeni (general Mihailo Živković). Svi su znali da za ovog potomka Hajduk Veljka Petrovića ne postoji predaja, a još je bio „svež“ u pamćenju i njegov odgovorio od 22. septembra 1914. g. zapovedniku austro-mađarskih snaga zemunskog regiona, general-majoru Gustavu Golji koji mu je poslaao ultimatum o predaji Beograda.
Žestoke borbe otpočele su 6. decembra 1914. g. koje su se uglavnom vodile prsa u prsa, bajonetima i bombama. Poćorekovih 60 bataljona pokoušavalo je da probije odbranu i zađe iza leđa glavnini srpske vojske, ali u tome nisu uspeli. Borbe su vođene tri dana, ali je srpska odbrana izdržala i ostala na Kosmaju.
U ovoj presudnoj bitki izginulo je dosta srpskih vojnika, ali žrtva nije bila uzaludna: srpske snage krenule su u kontraofanzivu preko Kolubare. Ubrzo, u završnoj fazi Kolubarske bitke oslobođen je i Beograd koji će biti slobodan do oktobra 1915. g.
I samo dotle, do tog kamena,
Do tog bedema —
Nogom ćeš stupit možda, poganom!
Drzneš li dalje? … Čućeš gromove
Kako tišinu zemlje slobodne
Sa grmljavinom strašnom kidaju;
Danas, bela mermerna tabla sa uklesanim stihvima pesnika Đure Jakšića podseća na veličanstveno delo onih koji su ostali da tu večno leže, a nama ostaje u amanet da ih pamtimo i spominjemo.
Zapovednik austro-mađarskih snaga zemunskog regiona, general-major Gustav Golja poslao je pregovarača sa ultimatumom o predaji. General Mihailo Živković, komandant odbrane Beograda primio je neprijateljskog izaslanika, saslušao depešu i na nju imao samo jedan kratak odgovor: „Idi u pi*** materinu“.